Centr tim
Ozljeda je bila velika. Danov povratak bio je još veći.
Kolovoz 2023. Dan Churchill, Centr stručnjak koji se nikad ne zaustavlja, preuzima jedan od svojih najvećih izazova: iscrpljujuću visokogorsku utrku u planinama Colorada.
Nakon mjeseci treninga i iščekivanja bio je “visoko” i ispred plana… sve dok djelić sekunde nepažnje nije završio njegovu utrku — na štakama.
Kako je sve pošlo po zlu? I kako se uspio vratiti u rekordnom roku?
Upitali smo Dana o ozljedi, kako je ubrzao oporavak i što ga je to iskustvo naučilo.
Leadville Trail 100: što tu utrku čini brutalnom?
Odvedi nas na mjesto ozljede, Dan. Kako bi opisao Leadville Trail 100 Run?
Leadville 100 jedna je od najtežih utrka u Americi. Ne trčiš 100 milja (160 km) po ravnoj cesti, nego po trailu. Leadville je dio Colorada gdje u jednom danu možeš doživjeti sva četiri godišnja doba — žegu, snijeg, kišu, sve.
Dodatna težina je start na 10.000 ft (≈3.048 m), pa je tijelo odmah pod stresom jer ima manje kisika.
Staza je “out-and-back”: 50 milja prema van pa natrag. Svaki korak znaš da ćeš ponoviti — nizbrdicu ćeš kasnije penjati uzbrdo. U 2023. utrku je završilo svega oko 42% sudionika — što je prilično uobičajeno.
Priprema za Leadville: plan treninga i kapu vrijeme
Kako je izgledala priprema?
Trenirao sam šest mjeseci: 100 km dužine, trailovi, trčanje s utezima, u vrućini i hladnoći, na visini, pa i dijelove stvarne staze. Mentalno iscrpljujuće i nevjerojatno zahtjevno za vrijeme.
Leadville ima vremenski limit od 30 sati — moraš stalno trčati ili se barem kretati. Da bi to izdržao, u pripremi moraš puno trčati.
Kako je tekla utrka prije ozljede?
Izlazio sam iz kontrolne točke oko 2 sata ispred potrebnog tempa, na 38. milji — sjajna pozicija, moral na vrhuncu. Twin Lakes je zadnja točka na kojoj vidiš tim prije povratka; potom si 26 milja bez njih, preko Hope Passa, gdje se penješ do velikih visina i krivine stižu munjevito. Unatoč svemu, tijelo je radilo dobro.
“Od najviših visina… do gorkog razočaranja i emotivne iscrpljenosti.”
Trenutak ozljede: kako je došlo do pucanja
Opiši trenutak — što se dogodilo?
Mentalno sam bio umoran. Drugi bi rekli — peh. Sve je uzbrdo i teško, osim kratkog 100-metarskog dijela gdje možeš “pustiti nogu”. Nisam vidio kamen, izvrnuo sam gležanj, čuo ogroman “snap”, srušio se. Odmah sam znao da nije dobro.
Boljelo je, ali frustracija je bila jača — mjeseci rada i znao sam: siđem li s planine, praktički odustajem jer se neću moći vratiti gore. Kretao sam se, ali noga je bila devastirana i tempo nemoguć. Pokušavajući nadoknaditi vrijeme ponovno sam izvrnuo gležanj. Htio sam nastaviti, ali do polovice na jednoj nozi i s uništenim gležnjem ne stižeš na vrijeme.
Osjećaj je od euforije i cilja nadomak ruke prešao u razočaranje i emocionalnu prazninu. Tim mi je uložio vrijeme i podršku — osjećao sam krivnju, a gležanj je bio natečen i pulsirao.
Nisi htio “odustati”, ali ipak si završio izvan utrke?
Bio sam odlučan da me isključi sat, ne ja. Nastavio sam dok su mi suci rekli da tijelo više ne može. Možda zvuči ludo, ali sebi sam obećao da neću odustati.
Dijagnoza i povratak kući
Kako si se izvukao sa staze i što je rekao liječnik?
Na polovici si — tim ne može do tebe. Kad su doznali, organiziran je shuttle natrag; bili su nevjerojatna podrška, nabavili štake, brinuli se. No bio sam slomljen.
Dijagnoza: djelomično puknuće ATFL ligamenta (grade 2). ATFL povezuje gležanj s gornjim dijelom stopala i sprječava preokret u određenom smjeru. Liječnik se začudio što sam uopće hodao više od kilometra, a kamoli 21.
Rehabilitacija ATFL ozljede: plan, oprema i disciplina
New York i ozljeda — nezgodna kombinacija?
Let do NYC-a bio je grozan. Ne volim ovisiti o drugima. U New Yorku bez auta sve je teže kad si ozlijeđen. Ali to me lišilo distrakcija — jedini “posao” bio je oporavak. Ogromno otrežnjenje.
Kakav je bio plan oporavka?
Liječnik je najavio 10–12 tjedana, ali hodao sam za 3, trčao za 5, a pun trening za 8 tjedana. Svaki dan: krioterapija i toplina, crveno svjetlo, elastične trake i jačanje, mobilnost, kompresija, bandažiranje — ponavljati. Koristio sam Centr valjak i masažer i držao se plana. Trening snage bio je ključan da se reaktiviraju stabilizatori.
Tri mjeseca kasnije istrčao sam New York City Marathon i postavio osobni rekord.
Spavanje, prehrana i dodaci tijekom oporavka
Kako si spavao?
Nije bilo sjajno — trzaji bi “upalili” bol u gležnju, budio bih se i puzao do kupaonice. Danas mi je smiješno, ali tada nije bilo.
Prehrana u funkciji cijeljenja
Bio sam uporan i u prehrani: puno zelenog i protuupalnih namirnica. Poširani losos u kurkuma-kokos juhi bio je “go-to”: brzo, hranjivo i ukusno. Kurkuma, polifenoli iz kokosa i omega-3 iz lososa djeluju protuupalno; zdrave masti i vlakna podupiru imunitet.
Dodaci prehrani — da ili ne?
Pojačao sam unos “greens” praha i uzimao kurkumu svaki drugi dan. Dodao sam kalcij i kolagen (juha od kostiju) za kosti, zglobove i tkiva. No, ne reagiraju svi jednako — pročitajte vodič naše nutricionistice Angie prije nego što krenete u kupnju.
Povratak na stazu i lekcije iz ozljede
Neke neočekivane koristi sporijeg ritma?
Više sam čitao, bio promišljeniji — i radio na novoj kuharici. Naučiš cijeniti pokret.
Prvi povratnički izlazak na trčanje?
Snimao sam ga — toliko sam bio sretan. Sunčani dan na West Side Highwayu u NYC-u, crna majica, koju sam na kraju skinuo od sreće. Nekoliko “high-fiveova” od ljudi koji su pratili priču — iznenadilo me koliko je podrške bilo uživo.
Jesi li mijenjao trening nakon ozljede?
Ne puno, ali ubacio sam rutine za prevenciju ozljeda i malo više mentalne pripreme — kratko čitanje prije trčanja za pravi “mindset”.



Leave a comment
Ovo je web-mjesto zaštićeno sustavom hCaptcha, čija pravila zaštite privatnosti i uvjeti pružanja usluge vrijede.